Rev-2785/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2785/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husineca, Vladimira Drakulića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.G. iz N.P., koju zastupa Z.L., odvjetnik iz K., protiv tuženih A.Č. i N.Č., oboje iz N.P., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješavajući po reviziji tuženih izjavljenoj protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 22. travnja 1993. br. Gž-616/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 8. prosinca 1992. br. P-856/92-6, u sjednici održanoj dana 7. veljače 1995.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom drugostupanjskom pravomoćnom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice te je pod 1. raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su stranke sklopile 27. kolovoza 1990. Pod 2. izreke određeno je da se u zemljišnoj knjizi uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje na nekretninama upisanim u z.k.ul. br. 476, 1694, 911 i 809 k.o. N.P. i to onakvo kakvo je bilo nego što su tuženi na osnovu navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju ishodili upis navedenih nekretnina na svoje ime i vlasništvo, time da se te nekretnine ponovno upišu na ime i vlasništvo tužiteljice i to temeljem ove presude, sve u roku od 15 dana. Pod 3. izreke tuženi su obavezani tužiteljici solidarno platiti trošak parnice u iznosu od 91.500 HRD u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja a pod 4. odbijen je prijedlog tužiteljice da se oslobodi obveze plaćanja sudskih taksi.

Protiv citirane drugostupanjske pravomoćne presude pravodobno su izjavili reviziju tuženi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka i predložili da se revizija usvoji i ukine pobijane presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju tuženih nije odgovoreno, a niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o reviziji. Revizija tuženih nije osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da su stranke spornim ugovorom ugovorile zajednicu života, pa budući da je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je zajednički život stranaka postao nepodnošljiv, da su se odnosi poremetili u tolikoj mjeri da zajednica života stvarno više ne egzistira jer je tužiteljica napustila kuću i odselila kod druge osobe, pa je stoga usvojen tužbeni zahtjev kojim se raskida ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Ovako utvrđeno činjenično stanje i ocjenu spora u cijelosti je prihvatio i sud drugog stupnja te zaključio da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava usvojio tužbeni zahtjev. Neosnovano tuženi u reviziji ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka navodeći da pobijana presuda nema razloga o bitnim činjenicama i da se ne osvrće na žalbene razloge.

U pobijanoj presudi dano je obrazloženje u pogledu svih odlučnih činjenica za ovaj spor, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuju tuženi.

Iz navedenih su razloga sudovi nižeg stupnja, nakon što je utvrđeno da je zajednica života prekinuta i da je došlo do takvih poremećaja da je zajednički život nepodnošljiv, pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenili da postoje razlozi za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi koje navode tuženi, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa je stoga temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku odbijena revizija tuženih kao neosnovana.

U Zagrebu, 7. veljače 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.