I Kr-321/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 321/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, Erike Kocijančić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. L. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ-a i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenim s prijedlogom Županijskog suda u Osijeku od 10. listopada 2003. godine, broj: Kv-292/03-3, u kaznenom predmetu broj: K-27/02, u sjednici održanoj 19. veljače 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. L. Z. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 09. listopada 2001. godine, broj:

Kž-226/00-3, kojom je u odluci o kazni preinačena presuda Županijskog suda u Osijeku od 17. prosinca 1999. godine, broj: K-85/99, L. Z. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ-a i dr. Os. L. Z. osobno je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem navodi da je ostatak izrečene kazne zatvora, pošto mu je u nju uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, počeo izvršavati 10. lipnja 2002. godine u Zatvoru Remetinac u Zagrebu, a od 09. srpnja 2002. godine premješten je u Kaznionicu Požega, u poluotvoreni odjel, gdje se i sada nalazi, uz napomenu da mu kazna istječe 14. travnja 2004. godine.

Nadalje, u prijedlogu ističe da je u njegovo domaćinstvo, koje se sastoji od supruge i dvoje djece – studenata, u ožujku 2000. godine došla i njegova majka, koja je zbog njegovog pritvora i odlaska u zatvor psihički oboljela, jer je jako emocionalno vezana za njega, te bi njegov boravak na slobodi bio od izuzetne važnosti kako za bolesnu majku, tako i za suprugu i djecu. U pogledu majke je posebno naveo da je uslijed, i u stanju psihičke bolesti pokušala suicid medikamentima, o čemu je priložio medicinsku dokumentaciju. Iz te dokumentacije je vidljivo da je osuđenikova majka M. Z. boravila u Kliničkoj bolnici u Osijeku od 30. do 31. prosinca 1998. godine, te od 02. siječnja do 27. siječnja 1999. godine, a zatim od 24. srpnja do

I Kr 321/03-3

12. kolovoza 1999. godine. Kako se majka sada stalno nalazi kod njega, boravkom na slobodi mogao bi se brinuti o njoj, te zbog svega navedenog moli da mu se kazna izvanredno ublaži.

Županijski sud u Osijeku, kao prvostupanjski sud, nakon što je obavio izvid u smislu odredbe čl. 416. st. 4. ZKP, dostavio je zahtjev ovom Vrhovnom sudu, s prijedlogom da se odbije. Negativno mišljenje o zahtjevu dalo je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u podnesku od 27. listopada 2003. godine, broj:

Zahtjev nije osnovan.

Naime, osuđenik svoj zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne temelji na obiteljskim prilikama koje su bile poznate sudu pri izricanju presude, a i bolest majke datira iz vremena vođenja kaznenog postupka protiv osuđenika i odnosi se na razdoblje od prije pet godina, pa zdravstveno stanje koje je opisano u navedenoj medicinskoj dokumentaciji ne predstavlja novu okolnost u smislu odredbe čl. 414. ZKP, a niti bi po ocjeni ovog suda, s obzirom na težinu kaznenih djela, ta okolnost dovela do blaže osude da je sudu i bila poznata u vrijeme izricanja presude.

Na temelju navedenog vidljivo je da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne iz odredbe čl. 414. ZKP, pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske na temelju odredbe čl. 416. st. 6. rečenica prva ZKP zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne odbio.

U Zagrebu, 19. veljače 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.