Rev-x-179/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 179/12-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. F. iz R., zastupane po punomoćniku I. M., odvjetniku iz R., protiv I-tuženika F. F. iz R., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku iz R. i II-tuženice R. F. iz R., radi utvrđenja bračne stečevine, diobe i uknjižbe, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2659/2008 od 25. svibnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rabu broj P-288/02-51 od 25. kolovoza 2005. i rješenjem odbačene žalbe tužiteljice i tuženika, u sjednici održanoj 3. prosinca 2013.,

r i j e š i o j e:

Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2659/2008 od 25. svibnja 2011. u stavku II. izreke u kojem je odbačena žalba I-tuženika kao nepravovremena i predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Odbacuje se kao nedopuštena revizija I-tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2659/2008 od 25. svibnja 2011. (kojom je odbijena žalba tužiteljice).

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I. i II. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da je tužiteljica po osnovi bračne stečevine stekla suvlasništvo u 3/10 dijela stambene kuće na dijelu k.č.br. 1621/1 u površini od 104 m zk.ul.br. 963 k.o. R. -M., što su joj tuženici dužni priznati te joj izdati valjanu ispravu podobnu za uknjižbu tog prava, s tim da je tuženiku naloženo plaćanje parničnih troškova u iznosu od 42.334,50 kn. Točkom III.2. izreke te presude odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tužiteljica i I-tuženik suvlasnici svaki u 1/2 dijela plovila - drvene brodice pobliže naznačene u izreci. U točki III.1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u 1/4 dijela prije naznačene

, dvor od 500 m i nekretnine u cijelosti, tj. stambene kuće i dvorišta kuća br. 19 sa 104 m

2 . U točki IV. izreke (pogrešno III.3. izreke) odbijen je i eventualno oranica s 507 m

kumulirajući tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim se potražuje utvrđenje prava suvlasništva 2/5 dijela kuće izgrađene na k.č.br. 1621/1 te još i septičke jame.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđen odbijajući dio prvostupanjske presude, istodobno je žalba tužiteljice u odnosu na točku I. izreke presude odbačena kao nedopuštena rješenjem sadržanim u istoj odluci, dok je žalba I- tuženika protiv presude stavkom II. izreke tog rješenja odbačena kao nepravovremena.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja I-tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavak 1. i članka 400. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u nastavku: ZPP) naznačujući da reviziju izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže ukidanje pobijanih odluka i vraćanje predmeta na ponovno suđenje drugom vijeću drugostupanjskog suda.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija protiv rješenja je osnovana dok je protiv presude nedopuštena.

Drugostupanjski sud je odbacio žalbu I-tuženika uz obrazloženje da je ta stranka prvostupanjsku presudu primila 5. studenog 2005. dok je žalba podnesena preporučenom pošiljkom 21. studenoga 2005., stoga utvrđuje da je žalba nepravovremena jer je podnesena nakon isteka zakonskog roka od 15 dana (članak 348. stavak 1. ZPP).

Prema odredbi iz članka 400. stavak 2. ZPP, koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe iz članka 53. stavak 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije.

U reviziji protiv rješenja navodi se da je žalba protiv presude podnesena u ponedjeljak, tj. dana 21. studenog 2005., kako je to, uostalom, pravilno utvrdio i drugostupanjski sud, ali da je petnaesti i zadnji dan roka padao u nedjelju 20. studenog 2005., dakle, kada sud ne radi pa je žalba podnesena pravovremeno i to prvog idućeg radnog dana 21. studenog 2005. I- tuženik u reviziji, uz ostalo, ističe da ga u ovom postupku zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u R., koji da istodobno nije i punomoćnik II-tuženice R. F. iz R., ...

Prema odredbi iz članka 112. stavak 4. ZPP-a, ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana.

Slijedom navedenog utvrđenja, pobijano rješenje drugostupanjskog suda ima nedostataka zbog kojih ga nije moguće ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni sami sebi i izreci rješenja.

Naime, ako je u obrazloženju pobijanog rješenja utvrđeno da je I-tuženik primio prvostupanjsku presudu 5. studenog 2005. te da je žalbu podnio u ponedjeljak 21. studenoga 2005., tada bi žalba I-tuženika, protivno zaključku iz pobijanog rješenja, bila pravovremena jer je zadnji dan za podnošenje žalbe u ovom slučaju padao u nedjelju - dana 20. studenog 2005., odnosno kada sud ne radi pa bi rok za podnošenje žalbe istekao protekom prvoga idućeg radnog dana (21. studenog 2005.).

Slijedom toga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

Zbog toga će drugostupanjski sud otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka dajući za svoju odluku jasne i neproturječne razloge, s tim da će u ponovnom postupku, sukladno stanju spisa, utvrditi sve činjenice koje su od odlučnog značenja za odluku o pravovremenosti I-tuženikove žalbe.

Prema tome, primjenom odredbe iz članka 394. stavak 1. u svezi s člankom 400. stavak 3. ZPP-a, valjalo je ukinuti pobijano rješenje u stavku II. izreke i predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Podnesenom revizijom I-tuženik je istodobno osporio i presudu suda prvog stupnja.

Međutim, revizija I-tuženika u dijelu u kojem je izjavljena protiv presude nije dopuštena jer podnositelj revizije u ovom trenutku, u kojem se u parnici još uvijek nije odlučilo o pravovremenosti njegove žalbe, nema pravnog interesa za podnošenje tog pravnog lijeka (članak 392. stavak 2. ZPP).

To je zato jer će u postupku povodom žalbe protiv presude I-tuženik ostvariti svu potrebnu zaštitu i možebitna prava na koja se poziva u reviziji pa sve dok postoji njegova žalba o kojoj je moguće meritorno odlučivati, nema mjesta izjavljivanju revizije.

Stoga je reviziju I-tuženika u navedenom dijelu, primjenom odredbe iz članka 392. stavak 2. i 4. ZPP-a, valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Zagrebu 3. prosinca 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.