P-4048/2016-18 · Općinski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac

21 000 Split

P-4048/16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja I. B.., pok. M., OIB: …., iz S., kojeg zastupa punomoćnik T. V.., odvjetnik u S.., protiv tuženica pod 1. M. B., pok. M., OIB:……, iz S., koju zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u S., i tužene pod 2. J. M.., pok. M., OIB: …., iz S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 5. prosinca 2018., u prisutnosti tužitelja osobno sa punomoćnikom i tužene pod 1. osobno sa punomoćnikom i tužene pod 2. osobno, na ročištu za objavu održanom 18. siječnja 2019.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

„1.Utvrđuje se da se iz ostavinske mase pok. ostavitelja M. B.., pok. M. izdvaja potkrovlje kuće izgrađene na kat. čest. zem. 3583/1 (z.k. čest. zem. 3894/3, Z.U. 12083), K.O. S., što predstavlja stambenu jedinicu na drugom katu pod kosim dvostrešnim krovom površine 382,89 m2, kako je to označeno u Rješenju o izvedenom stanju lk. UP/I-361-03/13- 04/11278, Ur. broj. 2181/01-03-01/18-16-9 od 29. ožujka 2016. izdanom od strane G. S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za prostorno uređenje i Arhitektonskom snimkom izvedenog stanja nezakonito izgrađenih zgrada sačinjenom od GRM d.o.o. u listopadu 2013. koje čine sastavni dio ove presude, jer isto predstavlja isključivo vlasništvo tužitelja I. B.., pok. M., iz S., OIB: ….., pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude u zemljišnim knjigama nadležnog suda zatražiti i postići uknjižbu tog prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje navedenog prava sa imena I. B.., pok. M., iz S., kao zakonskog nasljednika prednika tuženih.

2. Dužni su tuženi solidarno i u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate".

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženoj pod 1. M. B.. parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn. Za više zatraženi trošak u iznosu od 2.500,00 kn zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom dana 9. kolovoza 2016. tužitelj je ustao zahtjevom naspram tuženica, a radi utvrđenja prava izdvajanja iz ostavine i utvrđenja prava vlasništva.

Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo da je na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u S. poslovni broj O-464/13 od 13. siječnja 2013. upućen protiv tuženica pokrenuti parnicu radi izdvajanja dijela ostavine pokojnog M. B.., pok. M., i to baš potkrovlja obiteljske kuće koja je podignuta na kat. čest. zem. 3583/1 (Z.K. čest. zem. 3894/3 Z.U. 12083), K.O. S., anagrafske oznake S. Naime, tužitelj ističe da se radi o dijelu kuće pokojnog ostavitelja na kojoj je taj kat za njegova života i uz njegovo odobrenje tužitelj podigao vlastitim sredstvima i angažmanom, a danas da ga koristi za smještaj vlastite obitelji zbog čega se zakonski ne može smatrati da predstavlja sastavni dio ostavine zajedničkog prednika stranaka, koja se ima raspraviti po njegovoj smrti. Uzevši u obzir naprijed navedeno predlaže da sud donese presudu kao što je navedeno u izreci.

Tužene su se usprotivile tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanim, ističući da nije istina da bi tužitelj gradio potkrovlje kuće jer da je kuću sagradio njihov pokojni otac. Nadalje, da tužitelj već duže vrijeme neovlašteno koristi zajedničku nekretninu u privatne i poslovne svrhe.

U provedenom dokaznom postupku ovaj sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom rješenja o izvedenom stanju G. S.. K.: UP/I- 361-03/13-04/11278, Ur. broj: 2181/01-03-01/18-16-9 od 29. ožujka 2016., potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. od 11. rujna 2017., potvrde PU Splitsko-dalmatinske od 24. lipnja 1999., potvrde MORH-a, Sektora za upravljanje osobljem, Uprave za obranu Split, Ureda za obranu S. 2 od 17. ožujka 2000. Klasa: 117-05/00-01/01-68, podataka iz radnog odnosa u inozemstvu (list 23-40 spisa), rješenja G. S., Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo Klasa: UP/I-361- 03/15-05/002106, Ur. broj: 2181/01-11-04/06-15-02 od 21. studenog 2015., rješenja Hrvatskih voda na ime I. B.. od 27. ožujka 2017., naloga za uplatu kod PBZ od 25. travnja 2017., dopisa Arche Urbs d.o.o. od 4. travnja 2015., dopisa Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar S., Odjela za katastar nekretnina S. od 9. srpnja 2013. (list 47/48 spisa), uplatnica predanih u spis (list 49-55spisa), Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom od 12. svibnja 2011. ovjerenih kod javne bilježnice H. D.. pod brojem OV-2545/11, izjave od 19. travnja 2011. (list 58-72 spisa), pregledom fotografija priloženih u predmetni spis (list 76 spisa), pregledom spisa ovog suda poslovni broj O- 464/13 iza smrti pok. M. B., pok. M., saslušanjem svjedokinje A. B.., M. I., S. B., T. I., B. B., te saslušanjem parničnih stranaka, dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među parničnim strankama nije sporno:

- da je u tijeku ostavinski postupak iza smrti pokojnog M. B., pok. M., a kod ovog suda pod poslovnim brojem O-464/13, koji postupak je prekinut rješenjem ovog suda poslovni broj O-464/13 od 1. prosinca 2014., a kojim rješenjem se tužitelj upućuje na pokretanje parnice protiv tuženica, radi izdvajanja dijela ostavine;

- da su tužitelj i tužene zakonske nasljednice pok. M. B., kao djeca ostavitelja;

- da je pok. M. B., pok. M., za života sagradio kuću u S. na adresi, koja se sastoji od podruma prizemlja, prvog kata, drugog kata i potkrovlja;

- da tužitelj sa svojom obitelji živi u stanu u potkrovlju te kuće.

Nesporna utvrđenja ovaj sud u cijelosti prihvaća a u smislu odredbe članka 221. ZPP-a.

Kao sporno u ovom postupku valjalo je utvrditi je li tužitelj svojim radom pridonio povećanju imovine ostavitelja pok. M. B., pa je s obzirom na to trebalo ispitati postoji li i koliki je njegov doprinos u stjecanju dobara pok. M. B. u odnosu na tužitelja I. B..

Prema odredbi članka 75. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, u daljnjem tekstu: ZN) neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici.

To znači da je za ostvarivanje navedenog prava potrebno da se ispune sljedeće pretpostavke:

- da je ostaviteljev potomak živio u zajednici s ostaviteljem,

- da je on ostavitelju pomagao svojim trudom, radom ili na drugi način u privređivanju,

- da je njegovo zajedničko privređivanje s ostaviteljem imalo kao rezultat povećanje vrijednosti ostaviteljeve imovine.

Za zaključak o postojanju doprinosa u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine nije odlučno je li doprinos nastao u vrijeme maloljetnosti ili poslije navršene punoljetnosti potomka, već je odlučno da je potomak svojim radom i pomaganjem u privređivanju doprinio toj zajednici, dakle, bitno je postojanje zajednice u smislu zajedničkog privređivanja. Pritom nije nužno da su ostavitelj i potomak živjeli u zajedničkom kućanstvu, ali je potrebno da su ostavitelj i njegov potomak živjeli u zajednici u smislu zajedničkog privređivanja.

Povećanu vrijednost ostaviteljeve imovine predstavlja ne samo ulaganje u novostečeno dobro, nego i isplaćeni dug ostavitelja i poboljšanje koje povećava vrijednost imovine.

Pravo zahtijevati dio ostavine na osnovi članka 75. ZN-a nije pravo na određenu stvar ili skupinu stvari iz ostavine, već na dio ostavine kao cjeline, zbog čega u pravilu treba povećanu vrijednost na jednoj stvari ili skupini stvari iz ostavine izraziti razmjerno vrijednosti cijele ostavine te izdvojiti nasljedniku koji je s ostaviteljem privređivao dio ostavine koji je razmjeran vrijednosti ulaganja uopće, osim ako ne postoje naročito opravdani razlozi za izdvajanje samo dijela pojedine stvari iz ostavine čija je vrijednost povećana.

Kod odlučivanja o načinu i obliku izdvajanja sud treba utvrditi:

- opseg i način pomaganja potomka u privređivanju s ostaviteljem,

- veličinu (novčanu vrijednost) njegova doprinosa kojim je povećana vrijednost ostaviteljeve imovine,

- koji dio ostaviteljeve imovine odgovara vrijednosti ovog doprinosa.

U svom iskazu saslušani tužitelj je naveo da se odlučio oženiti 1995. pa da mu je otac tada rekao da je razgovarao s njegovim bratom B. i njegovom suprugom da izaberu koji kat oni žele kako bi mogao nešto dati njemu za njegovu obitelj. Brat B. da je izabrao stan na I.. katu u kojem žive roditelji tako da je njemu otac rekao da mu prepušta potkrovlje da uredi za svoju obitelj. Nakon samog čina vjenčanja on i njegova supruga da su se morali vratili u N. na rad, te da je on svojem ocu ostavio novac da mu plati ostatak pira kojeg je morao platiti, i novac za radove u stanu u potkrovlju.

To da se odnosilo na kupnju parketa, lamperije, pločica i ostalih radove. Samo žbukanje zidova da je napravio njegov otac, a da misli da je otac platio i postavljanje estriha. Oni da su tada praktički imali jedno domaćinstvo pa da bi nešto platili roditelji nešto on u odnosu na nabavku alata i nekih drugih troškova. Njegovi roditelji, također, da su platili postavljanje cijevi za vodu i elektroinstalaciju. Nešto sanitarije da je platio on a nešto otac. Po povratku iz N. 1998. stan još uvijek da nije bio gotov pa da je on 3-4 mjeseca živio s roditeljima i dovršavao stan.

P. uređenju stana da su se preselili u taj stan. On da nikad ne bi uložio ništa od svojih novaca u taj stan da mu roditelji nisu prepustili taj stan i zapravo mu rekli da samim uređenjem tog stana on postaje njegov. U to vrijeme da su imali i novac od vjenčanja kojeg su dobili kao dar, a i svoj novac, obzirom da su radili u N. Od kako se uselio sa svojom obitelji u taj stan nikad da mu ni otac ni majka nisu rekli da živi u njihovom stanu i uvijek da se ponašao kao vlasnik toga stana. Za svoj stan da je imao svoje mjerilo od struje a za trošak vode da dolazi jedan račun, i taj trošak vode da glasi na samo jednog i to njegovog pok. oca.

Tužene, njegove sestre, da su svjedočile svim tim radovima koje je on izvodio u tom stanu, da su znale da on to uređuje da tu useli, a je li im otac nešto o tome rekao da ne zna. U pogledu ostavinskog postupka njegov brat da je bio upoznat s postupcima i da za njegov stan da ne traži ništa, te da se svaki dan čuje s bratom B. koji živi u Chicagu. Koje godine je njihov otac pisao oporuku da ne zna, ali da je siguran da je njemu otac prepustio taj stan u cijelosti. Otac da je imao namjeru etažirati kuću i podijeliti je, te da je za to angažirao odvjetnicu S. K., ali da je nažalost umro prije toga.

Osim etažiranja parcela da nije bila sređena pa da je otac vodio parnicu radi sređivanja Z.K. stanja koju je uspio i okončati. Kad se vratio sa svojom suprugom iz N. da je donio preko 20.000,00 DEM-a, te da se nakon svega par mjeseci zaposlio u H.. Da je predmetnu kuću legalizirao i sve troškove oko toga da je podijelio sa svojim bratom B..

U svom iskazu saslušana tužena pod 1. M. B. je navela da je cijela kuća izgrađena 1980. zajedno sa zatvorima. Cijelu kuću da je izgradio njihov otac i on da je snosio sve troškove pa tako i troškove uređenja zadnjeg kata. Otac da je plaćao i sve režijske troškove za tu kuće. U gradnji te kuće da su sudjelovali stariji brat i ona, kao i sestra J., s tim da su stariji brat B. i ona davali i svoje plaće u kuću. Tužitelj da je bio najmlađi i on da nije sudjelovao nikakvim radom u izgradnji te kuće. Ona da se udala 1980., ali da živi u blizini roditelja, i da je bila uključena u sva događanja u toj kući, pa tako radi stalnog kontakta s pokojnim ocem da zna da otac nije poklonio prvi kat kuće tužitelju. Međutim, da mora kazati, da ona ne zna je li otac pitao brata B. može li tužitelj živjeti na zadnjem katu kuće, odnosno da joj otac o tome ništa nije rekao. Ona s ocem da nije uopće razgovarala o toj podjeli odnosno nikad da ga nije pitala zašto je I. dao taj zadnji kat za stanovanje niti joj je on ikad išta o tome govorio. Tužitelj i brat B. da imaju dobre odnose. Otac da nikada nije govorio o poklanjanju stana I., dapače, da je govorio da će ga izbaciti jer da mu redovito ne dolazi odnosno ne javlja se.

Saslušana tužena pod 2. J. M. je u svom iskazu navela da se u cijelosti pridružuje iskazu svoje sestre s tim da želi napomenuti da je otac zaista bio nezadovoljan s ponašanjem tužitelja, jer da Ivan nije nalazio vremena posvetiti se ocu u druženjima i razgovoru, a isto tako da to i sada radi u odnosu na majku. Ne zna je li otac opozivao oporuku odnosno je li nešto formalno poduzimao, jer otac da je bio razočaran ponašanjem tužitelja.

Saslušana svjedokinja A. B., inače majka stranaka, u svom iskazu je navela da su ona i njezin pokojni suprug stekli svu imovinu koju danas imaju isključivo svojim radom. Da se radi o kući u S., koja se sastoji od prizemlja, dva kata i potkrovlja. Predmetno potkrovlje da je bilo izgrađeno zajedno s cijelom kućom s tim da su se njezin suprug i ona dogovorili s njihovim sinom I. da on sebi uredi potkrovlje i da se preseli gore. U tom potkrovlju da su bili zidovi te da je bila dovedena voda i struja. Nakon povratka iz N., gdje da su radili njezin sin I. i njegova supruga svojim novcem da su to uredili 1998. i da su se preselili gore. Novac da su imali s obzirom da su 5 godina radili u N. te da su se zaposlili kad su se vratili iz N.. Sve da su radove izvodili sami bez njihove pomoći. Ta kuća da danas nema uređenu fasadu, da se u prizemlju nalaze podstanari, na I. katu kuće da je kozmetički salon supruge tužitelja, na II. katu da je ona i u potkrovlju da je tužitelj sa svojom obitelji. Želja njezinog supruga da je bila da ta kuća ostane njegovim sinovima odnosno da se tu ne miješaju zetovi. Tužitelj da je morao negdje živjeti pa da je bilo logično da uredi to potkrovlje za sebe, a onda naravno da bi mu to moglo i pripasti u podjeli imovine s bratom. Dogovor da je bio 1995. kada je njezin sada pokojni suprug pozvao i drugog sina i njegovu suprugu radi dogovora da I. pripadne potkrovlje. Njezini sinovi samo da su platili svoje pireve, a pireve kćeri da su platili ona i njezin suprug. Naime, sin I. da je prije odlaska u N. ostavio novac za plaćanje ostatka troškova pira koje da su onda oni dali, dakle, oni da mu nisu platili pir. I. da je ostavio i novac za troškove uređenja potkrovlja, te da je njezin suprug otišao to platiti. Ne sjeća se koliko su I. i njegova supruga s njima živjeli. Misli da je I. postavljao pločice a otac da mu je pokazivao tako da I. to postavlja sam i da zna sve to raditi. Zidove u potkrovlju da su žbukali neki Bosanci, a parkete da je postavljao I. i otac. U stanu da je riješen samo jedan WC i taj da je napravljen kad se I. uselio u stan, drugi WC još da nije riješen. Sve poslove oko uređenja da je napravio I. osim što je njezin pokojni suprug platio troškove žbukanja nekim ljudima iz Bosne.

U svom iskazu saslušana svjedokinja M. I. je navela da je ona sa roditeljima stranaka odnosno s pok. M. i A. bila jako vezana i da su međusobno znali intimne probleme jedni drugih. Pokojni M. i A. da su gradili svoju kuću u isto vrijeme kad su gradili ona i njezin suprug pa da su se u tome međusobno pomagali. Zapravo pok. M. da je bio majstor pa da je zajedno sa svojim stricem radio kod nje na kući. Također da je tako radio i na svojoj kući a njegova supruga A. da mu je uvijek pomagala. U gradnji te kuće da se malo toga plaćalo jer da su se svi radovi izvodili na način da se pomagalo jedni drugima pa da je tako i pokojni M. odrađivao drugima ono što su oni njemu pomagali.

Pri većim radovima sudjelovali su i članovi šire obitelji pa su tako znali dolaziti i supružnici od njihovih kćerki. Također, da zna da je financijski pomagao i njihov sin B. B. koji je već tada bio u Americi. Također, da se sjeća da je starija kćerka M. davala svoju plaću u kuću kad je počela raditi. Najmlađi sin I. da je nakon vojske otišao u N., a kad se odlučio vratiti pokojni M. da mu je rekao da će I. živjeti u potkrovlju kojeg da mu je on uredio i vođenje zanatskih radova u tom stanu npr. postavljanje pločica parketa i sl.

Ona da je tada shvatila da to uređuju pok. M. i A. i oni da su joj tako to rekli, a I. da je sam kupio namještaj. Jednom prigodom da je bila i nazočna kad je Ivan montirao nekakav namještaj. Također da se sjeća da je pok. M. imao sukob s ocem njegove nevjeste, I. žene, jer da mu je on rekao da to radi s novcem njegove kćerke, što je M. razljutilo jer da je zapravo bila istina da je imao 5.000 DEM-a, koje da su mu sin I. i njegova supruga dali na čuvanje. Ona da je zaista bila povezana s pok. M. i A., pomagala im i kad su se razboljeli s obzirom da je radila u bolnici, i da može kazati da ta kuća zaista predstavlja imovinu pok.

M. i Anđe, koji su tu kuću stekli svojim radom uz pomoć svoje djece. Pokojni M. da joj nije govorio kako će podijeliti tu svoju kuću, sjeća se da je imao je problem i s legalizacijom dva kata te kuće, te da se žalio na odnos sa sinom I. i njegovom suprugom. Nije joj poznato da je Milan napravio bilo kakvu oporuku. Naime, A. da je sve pomagala pokojnom M., a M. da je o svemu odlučivao. Sa strankama da je bila u dobrim odnosima od kad se doselila u Splitu do 1974. i stalno da su bili u vrlo intenzivnom odnosu. To tako dok se ona nije bila razboljela negdje 2012.

Zadnja etaža kuće obitelji B. da je napravljena negdje početkom 1980., a to da zna jer je i ona tada završavala svoju kuću. M. da joj nikad nije spomenuo niti rekao da bi stan u potkrovlju dao sinu I.. Pokojni M. da je najprivrženiji bio s kćerkom Marijom, po njezinom mišljenju. Sa sinom Ivanom da je bio u normalnim odnosima s tim da bi se koji put na njega naljutio jer da mu nije pomagao u nekom poslovima kao npr. oko uređenja vrta oko kuće. Naime, A. i pokojni M., koliko se ona sjeća, da nisu imali zajedničko domaćinstvo od kad su se I. i njegova supruga odselili u potkrovlje.

Stalno da su imali odnos sa svojim sinom I. i njegovom obitelji ali povremeno bi se taj odnos poremetio pa I. i njegova obitelj da ne bi dolazili kod njih, a A. da joj se i sad ponekad žali da joj slabo dolaze sin I. i njegova žena. Zna da je A. i sad jedno vrijeme zabranila dolazak kćerkama radi ovog spora. Pok. M. da joj nije rekao da bi on s nekim o tome razgovarao, jer je držao da je to sve njegova imovina. M. sin B. za vrijeme gradnje kuće da je radio u Splitu i svojim radom da je pomagao u gradnji te kuće i to dajući svoju plaću u kuću i svojim radom, a da nema saznanja da bi on nešto pomagao kad je otišao u Ameriku.

Njihova kćerka M., prema njenom sjećanju, da se udala 1980. dakle prije nego što se kuća završila. Pokojni M. da je bio vrlo intelegentan čovjek, te da bi joj sigurno rekao da je kome što darovao budući da su bili jako dobri.

Svjedok S. B. je u svom iskazu naveo da je on od 1974. u S. i da mu je poznato kad se počela graditi predmetna kuća. Kuću da je gradio M. uz pomoć drugih osoba u izvođenju radova a da je gradio etažu po etažu kako bi skupio sredstva. Zna da im je u gradnji pomagao sin B., koji je bio najstariji, i koji je u vrijeme gradnje kuće već radio, to da zna jer je on jedno vrijeme radio u istoj firmi s B.. Pokojnog M. da je vidio 10-ak dana prije njegove smrti i tada da su pričali o njegovoj imovini pa da mu je rekao da će stan gdje sada živi dati sinu B. a stan u potkrovlju mlađem sinu I.. Zna da su svi bili u dobrim odnosima. Naime, potkrovlje da je tada bilo napravljeno u grubim radovima i da mu nije poznato tko je to financirao, ali da misli da je to uredio I. jer da je neko vrijeme radio u N.. Nije mu poznato od kad I. i njegova obitelj žive u tom stanu, jer on da je živio u A. i da bi se dolazio javiti M. kad bi stigao iz A., a u kući da bi bili pok. M. i A.. Iz A. da bi dolazio dvaput mjesečno a ponekad jednom u pola godine ali u kolovozu da bi dolazio svake godine. U potkrovlju obiteljske kuće B. da je bio dok su bili u grubim radovima kasnije da nije bio.

U svom iskazu saslušani svjedok A. B. je naveo da je on redovito posjećivao pok. M. i da je on s njim bio u kontaktu ali s njegovom djecom da nije u kontaktu. U tim kontaktima pok. M. da mu je ispričao kako je podijelio svoje sinove i to na način da je dao starijem sinu B. dao da bira jer da mu je on stariji sin i jer mu je i pomagao oko gradnje, pa da je on izabrao stan u kojem su živjeli pok. M. i A., a stan u potkrovlju koji je bio u grubim radovima da je dao sinu Ivanu da ga on izradi sebi. Kćerkama nije dao kuću već da je rekao da će to njima nadoknaditi u novcu ili zemlji oko kuće ako budu htjele graditi. On da ne zna tko je izradio potkrovlje ali da se sjeća da mu je pok. M. rekao da će to izraditi I. i njegova žena i da neka zna kako je to raditi. Tu da je uvijek bila i njegova žena A.. Pokojni M., koliko je on mogao primijetiti, da je bio u dobrim odnosima sa svojom djecom i da ih je jednako volio. Misli da se I. uselio u potkrovlje dok je pok. Milan još bio živ i nije mu poznato da bi se netko na to bunio. Ne zna tko je izvodio radove oko uređenja tog kata, ali da mu je pok. M. rekao da će Ivan to sebi izraditi, a to da je sve bilo u vrijeme kad je M. bio u mirovini, ne može se, s obzirom na protek vremena sjetiti koje je to godine bilo. Stalno da bi posjećivao M., da je bio i u Jadrankinim svatovima i prilikom tih posjeta da je viđao i svih njih, to da je obično bilo za vrijeme blagdana i lijepo da su se posjećivali.

Svjedokinja T. I. je u svom iskazu kazala da je ona prijateljica s I. još od srednje škole, dakle, od svoje 16-ste godine. U tu kuću da je dolazila na način da bi joj se reklo da je došla u B. stan ili kasnije da je došla u I. stan. Naime, njihov otac da je dao jedan stan Bori, koji da ga je uređivao slanjem novca iz A., a nakon toga I. da je uredio svoj stan novcem iz N.. Ona da je bila nazočna tu i vidjela kako je I. sam izrađivao svoj stan, a po njezinoj procjeni 85% I. da je sam uredio svoj stan. Zna da mu je neke radove i pomagao njegov otac M..

Inače, obitelj B. da je živjela u normalnim financijskim prilikama, jer da je pok. M. imao plaću, budući da je radio kao čuvar u OŠ R. njive, a A. da se bavila povrtlarstvom i cvijećem. Po njezinoj procjeni živjeli su normalno. Zna da su Ivan i njegova supruga sami platili svoje vjenčanje jer da su radili u N. kao momak i cura, a novac kojeg su dobili od vjenčanja da su ostavili za kupnju nekog materijala za stan. Misli da je pokojni M. stan u potkrovlju poklonio I.. U njihovoj kući da se uvijek govorilo o stanovima kao B. stanu ili I. stanu a na njihovim obiteljskim proslavama pok.

M. da bi znao reći da u toj kući mora biti samo prezime B.. Po njezinim saznanjima i procjeni A. da bi trebala znati što i kako se sve odvijalo obzirom da je stalno bila tu. Zna da je Ivan sam radio čak i namještaj. U svim prigodama i obiteljskim proslavama M. da bi govorio da je stanove poklonio sinovima, i to je bilo prije više od 16 godina. To da su mogli čuti svi uzvanici na obiteljskim proslavama obitelji B.. Stan tužitelja da je bio u grubim radovima, nije bilo ni instalacija za vodu a ni struju. I. da je prema njezinim saznanjima radio dijelom oko postavljanja i lakiranja parketa, postavljanja pločica u WC-u, bojanja zidova, lakiranja lamperije.

U vrijeme kad bi ona bila kod njih M. da nije bio tu, ali da joj je Ivan rekao da mu je M. nešto pomogao, da je išao kupiti materijal, a to da zna iz razgovora s I.. Radovi da bi se odvijali dok bi oni bili u N. koje radove da bi organizirao M., na koji način ona to da ne zna. Kod tužitelja da je dolazila sa 16 godina zajedno sa I. T., J. M. i I. B. i najčešće da bi bili u I. sobi u prizemlju. Tu da bi vidjela i A., a M. da ne bi bio kući jer da bi radio u trećoj smjeni. Ona sa tužiteljem i njegovom suprugom da je prijateljica duže godina a i da su kumovi, međusobno povezani jer da njezina kći radi u salonu I. supruge kao pomoćnica kozmetičarka.

Saslušani svjedok B. B. je u svom iskazu naveo da je od svoje trinaeste godine radio sa svojim ocem na predmetnoj kući a kasnije kad je otišao u A. da je slao svom ocu novac radi daljnje izgradnje te kuće. Kad je godine 1993. bio u Hrvatskoj otac da mu je na određeni način prigovorio kako ne sređuju kuću onako kako to rade neki susjedi. On tada da je dao novac kako bi sredio stan na katu u kojem sada živi njegova majka i on da je to sređivao kao sebi i kad je ponovno bio u Hrvatskoj 1995. otac da mu je rekao da bira koji će kat uzeti s obzirom da je on više uložio u tu kuću i tada da je njegova supruga izabrala da njima pripadne I. kat pa da je logično da I. pripadne potkrovlje kuće. Na njegovo pitanje ocu da oni to sređuju, a da im on nije prepisao te stanove, otac da je rekao da će to biti njegovo na njemu dok je on živ i da ako je on tako njima dao te stanove da je to tako i da se nitko u to ne može miješati.

Tada da mu je otac rekao da mu je Ivan ostavio novac radi uređenja potkrovlja. Ne zna o kojem se iznosu radilo. Kad se I. u travnju 1998. vratio da je bio smješten u sobi koju je on tada koristio i vršio radove na sređivanju stana u potkrovlju. Poslije, pred smrt otac da mu je rekao kako on I. želi još dati prizemlje a njemu podrum, što da je značilo da bi I. više dobio ali za njega da je očeva riječ bila zakon, to da je njegova imovina i on da ju je mogao dijeliti kako je želio. Pretpostavlja da su to sve znale njihove sestre, ali on da nije tu živio i nije previše ni razmišljao u toj diobi kao što ni sada da nije poduzeo nikakve mjere u ostavinskom postupku.

On da se zapravo drži stalno tog dogovora s ocem iz 1995. po kojem dogovoru da je otac njemu darivao I. kat kojeg da je onda on uredio, a Ivanu prepustio potkrovlje koje da je onda Ivan uredio. Po očevom odobrenju oni da su napravili i garažu sa strane kuće i to na način da je on Ivanu slao novac za gradnju te garaže. On osobno da je svojim novcima kupio otvore za oba kata kuće, a što je otac kasnije pomagao još I. oko uređenja on to da ne zna. Zna da je prije I. uređenja potkrovlje bilo u grubim radovima dovedeno sa izvedenom vodom i strujom.

Što je sve I. radio i financirao u potkrovlju da koliko on zna, a po govorenju njihovog oca, I. da je izvodio radove a otac da mu je pomagao. U trenutku kad se Ivan vratio iz N. stan još da nije bio dovršen, a po govorenju oca I. da je financirao te radove. Kad se I. uselio u potkrovlje kuće nitko da se nije protivio, naime, otac da je bio ponosan jer da su njegovi sinovi uredili sebi svoje stanove koje im je on darovao. Misli da su to svi znali, s tim da otac pri tome nije spominjao podrum i prizemlje. Nije mu poznato da postoje još dvije oporuke iza pokojnog njihovog oca, koje navodno I. i majka nisu dostavili u spis.

Otac da mu je rekao da je I. dao novac za žbukanje koje su obavili neki ljudi iz Bosne. On osobno da je vidio I. da radi u svom stanu, primjerice kad je dizao neki pijesak. Nije mu poznato da bi tužena pod 1. pomagala u izgradnji kuće i nije mu poznato da bi tužena pod 1. davala svoju plaću u kuću, a niti da bi između I. i njihovog pokojnog oca bilo kakvih nesuglasica. Otac da mu je 1995. rekao da je I. kat njegov a potkrovlje I..

U provedenom postupku ovaj sud je utvrdio da je tijekom 80-tih godina 20. stoljeća pok. M. B., pok. M., sagradio kuću u S. koja se sastoji od podruma prizemlja, prvog kata, drugog kata i potkrovlja, koje potkrovlje su pok. M. B. i tužitelj uredili za stanovanje tužitelja i njegove obitelji 1990.-tih godina. Takva utvrđenja proizlaze iz samog iskaza tužitelja koji ne spori da je neke troškove radova snosio on a neke otac, kao ni da su neke radove izvodili sami. Nadalje, analizom danih iskaza i na temelju rezultata cjelokupnoga dokaznog postupka ovaj sud ponovno nedvojbeno zaključuje kako je tijekom izgradnje predmetnog potkrovlja tužitelj uistinu živio u obitelji sa svojim roditeljima, međutim, tijekom postupka tužitelj nije dokazao da bi upravo on privređivao i pridonosio u izgradnji te kuće odnosno potkrovlja. Stoga, ovaj sud zaključuje da se radovima uređenja, koje je samo dijelom financirao i izvodio tužitelj, ne bi radilo o takvom doprinosu da bi taj doprinos mogao biti takav da bi tužitelj doprinio povećanju vrijednosti imovine pok. M. B.. Naime, tijekom postupka tužitelj nije točno precizirao koje je to radove uređenja izvodio on a koje otac pok. M. B., odnosno za koje je on radove snosio troškove izvođenja u odnosnu na ukupnu vrijednost te nekretnine da bi eventualno ovaj sud mogao ocijeniti tu vrijednost kao doprinos povećanju te imovine. Po ocjeni ovog suda radi se o radovima uređenja kojima je uistinu povećana vrijednost te nekretnine, međutim, na temelju ovako provedenog postupka, ovaj sud je stava da tužitelj nije tijekom postupka na jasan i precizan način dokazao vrijednost svoga doprinosa.

Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

Kako ovaj sud nije mogao na siguran i nedvojben način na temelju rezultata provedenog postupka utvrditi da je tužitelj doprinio povećanju imovine pok. M. B., to je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

Dapače, tužitelj je u nastavku postupka svoje potraživanje temeljio na navodima da bi otac za života predmetni stan u potkrovlju darivao tužitelju te da je upravo na temelju te činjenice tužitelj ulagao sredstva u predmetni stan. Takve svoje navode tužitelj potkrjepljuje iskazom svjedokinje T. I., koja izričito navodi da je pok. M. B. darivao potkrovlje tužitelju. Međutim, takov navođenje svjedokinje ovaj sud ocjenjuje paušalnim i neobjektivnim budući ni njegov brat, a niti njegova majka, ne navode da bi se radilo o darovanju predmetnog potkrovlja tužitelju. U svom iskazu B. B. navodi kako je oca pitao u svezi ulaganja u stanove koji nisu na njihova imena što da mu je otac zagarantirao svojim autoritetom da će tako biti.

Dapače, pok. M. B. je i u svojim oporukama raspolagao svojom imovinom u cijelosti dajući do znanja svojim kćerkama da one ne bi imale pravo na obiteljsku kuću. U tom smislu ovaj sud zaključuje kako je uistinu volja pok. M. B. bila da njegovi snovi budu u kući koju je on za života napravio i da se, kako je to u svom iskazivanju navela svjedokinja A. B. „zeti ne miješaju“, međutim, tijekom postupka ovaj sud nije utvrdio da je još za života pok. M. B. otuđio dio svoje kuće pa tako ni predmetni stan tužitelju.

Stoga, na temelju izvedenoga dokaznog postupka ovaj sud nije utvrdio da bi tužitelj doprinio povećanju imovine svog prednika pok. M. B., odnosno da tijekom postupka tužitelj nije ovom sudu dokazao da bi sudjelovanjem u zajedničkom privređivanju povećao vrijednost imovine ostavitelja to je ovaj sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbio. Dakle, ovaj sud je stekao uvjerenje da je uistinu tužitelj sudjelovao u zajedničkom privređivanju jer je uistinu izvodio neke zanatske radove u potkrovlju ali unatoč toj činjenici, po mišljenju ovog suda, tužitelj nije dokazao da bi takvim sudjelovanjem u zajedničkom privređivanju povećao imovinu pok. M. B. odnosno nije dokazao veličinu doprinosa, opseg i način pomaganja potomka u privređivanju s ostaviteljem i veličinu (novčanu vrijednost) njegova doprinosa kojim je povećana vrijednost ostaviteljeve imovine. Ovaj sud takve činjenice nije mogao utvrditi na temelju rezultata dokaznog postupka a niti je takve činjenice mogao utvrditi primjenom slobodne ocjene dokaza. Naime, po mišljenju ovog suda radi se o egzaktnim podacima koje je tužitelj bio dužan dostaviti ovom sudu. Međutim, kod činjenice da je pok. M. B., kao ostavitelj, imao određenu imovinu i prije nego li je tužitelj započeo sa sudjelovanjem u zajedničkom privređivanju, da je kuća već bila izgrađena, to ovaj sud nije utvrdio da se imovina pok. M. B. povećala upravo zahvaljujući sudjelovanju tužitelja u zajedničkom privređivanju odnosno da je tužitelj doprinio svojim radom povećanju imovine.

Naime, stranke tijekom postupka nisu ovom sudu na nedvojben način dostavile podatke o visini osobnih dohodaka i zaradi svakog od sudionika zajednice privređivanja, o načinu plaćanja obveza, niti su iznosili podatke o pomoći i radu u domaćinstvu, pa kod takvog činjeničnog stanja ovaj sud nije utvrdio doprinos tužitelja u eventualnom povećanju imovine pok. M. B., sukladno citiranoj zakonskoj odredbi iz članka 75. ZN-a.

Također iz provedenoga postupka ne proizlazi niti da je predmetni stan u potkrovlju darovan za života pok. M. B. odnosno ovaj sud iz provedenoga dokaznog postupka nije utvrdio da bi se u konkretnoj pravnoj stvari radilo o izvršenom darovanju između tužitelja i pok. M. B., a niti je ovaj sud morao utvrditi stvarnu volju pok. M. B., da je prepuštanjem stana za stanovanje obitelji tužitelja, taj stan pok. M. B. prepustio u vlasništvo svom sinu. Takvo pozivanje tužitelja ne proizlazi iz provedenog postupka niti iz samih iskaza tužitelja, njegovog brata i majke. Doduše, jasna je volja majke i braće da se sestre ne miješaju u kuću i da je njegovo korištenje nekretnine za života pok. M. B. bilo upravo u skladu s tom željom, ali sami čin darovanja, po stavu ovog suda, za života pok. M. B., nije izvršen. Korištenje i uređenje stana za stanovanje u potkrovlju je jedna vrlo uobičajena obiteljska situacija u kojoj potomci kod zasnivanja svoje obitelji ostaju živjeti u roditeljskoj kući na način da im roditelji prepuste na korištenje dio svoje nekretnine ali bez prenošenja prava vlasništva za života, o kojoj situaciji je i u konkretnom slučaju riječ. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, dalje ZPP-a) i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05,59/07, 148/09; dalje OT). Sud je tuženoj pod 1. Mariji Bekavac kao opravdan trošak priznao trošak pristupa na četiri ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn, te uvećanjem za trošak PDV-a iznosi ukupno 5.000,00 kn, kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude. Za više zatraženi trošak zahtjev je odbijen jer taj trošak nije bio nužan za vođenje ovog postupka a trošak sudske pristojbe nije ni nastao za tuženu pod 1. Mariju Bekavac.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 18. siječnja 2019.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.