I Kž-28/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 28/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika T. Š. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 107/17. - dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 27. studenog 2018. godine broj Ik I-443/18-13, u sjednici održanoj 31. siječnja 2019. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Sisku od 27. studenog 2018. godine broj Ik I-443/18- 13, pod točkom I./ izreke, na temelju članka 59. KZ/11. i članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (''Narodne novine'' broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ) zatvorenik T. Š. se otpušta na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, na koju kaznu je osuđen pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-318/16 od 4. listopada 2017 godine.

Mjesto boravišta zatvorenika na uvjetnom otpustu bit će u S. M. M., u mjestu H.

Uvjetni otpust traje od dana otpuštanja s izdržavanja kazne pa do isteka kazne, odnosno do 4. travnja 2019. godine.

Na temelju članka 60. stavka 2. u svezi članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11. uvjetno otpuštenom zatvoreniku određene su posebne obveze koje traju do isteka kazne i to javljanje Probacijskom uredu V., prvi dan nakon otpuštanja i dalje prema pojedinačnom programu

I Kž 28/2019-4

postupanja koji će Probacijski ured V. izraditi za zatvorenika te javljanje Policijskoj upravi M., Policijskoj postaji M. S., prvi dan nakon otpuštanja, a nadalje jedan puta mjesečno do isteka kazne.

Na temelju članka 161. stavka 1. i 2. ZIKZ uvjetno otpušteni zatvorenik ne može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta bez suglasnosti suca izvršenja Županijskog suda u Varaždinu, a koji će vršiti i nadzor posebnih obveza.

Pod točkom II./ izreke rješenja odbijen je prijedlog Kaznionice u L. P. za uvjetni otpust zatvorenika T. Š., pokrenut po službenoj dužnosti temeljem članka 158.a stavka 1. ZIKZ.

Protiv tog rješenja, a u odnosu na točku I./ izreke, žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Sukladno odredbi članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Pogrešno državni odvjetnik tvrdi da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik T. Š. nastavi s izdržavanjem izrečene kazne zatvora, smatrajući da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za otpuštanje navedenog zatvorenika na uvjetni otpust.

Naime, osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke da se zatvorenik otpušta na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora propustio imati na umu činjenicu, koja proizlazi iz izvješća Kaznionice u L. P., da se radi o zatvoreniku kod kojeg je procjena od kriminalnog povrata srednje do visoko vjerojatna, da se radi o višestruko osuđivanoj osobi, da su u tijeku još dva kaznena postupka, zbog kaznenih djela teške krađe te da je istom, za vrijeme izdržavanja kazne, izrečena stegovna mjera ukora zbog stegovnog prijestupa iz članka 145. stavka 2. točke 5. ZIKZ.

Međutim, ocjenjujući okolnosti koje su istaknute u žalbi državnog odvjetnika, te dovodeći iste u korelaciju s okolnostima kojima se rukovodio sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da se u konkretnom slučaju i u odnosu na konkretnog zatvorenika ne radi o takvim okolnostima koje bi same za sebe, ali isto tako i u odnosu s ostalim utvrđenim okolnostima trebale rezultirati zaključkom da je odluka prvostupanjskog suda, kojom je prihvaćen prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust, pogrešna i neutemeljena, a kako to neosnovano tvrdi žalitelj.

Naime, točno je da se radi o zatvoreniku koji je dosada već osuđivan i protiv kojega su u ovom trenutku u tijeku još dva kaznena postupka, zbog kaznenih djela teške krađe pred Općinskim sudom u Čakovcu, a čiji ishodi su u ovom trenutku neizvjesni, što nesporno

I Kž 28/2019-4

proizlazi iz izvješća Kaznionice u L. P., međutim, isto tako iz tog izvješća također proizlazi da se radi o zatvoreniku koji je radno raspoređen kao kuhinjski pomoćnik i uredno izvršava svoje radne obveze, isti je djelomično kritičan prema počinjenim kaznenim djelima, djelomično ih priznaje, a izrečenu kaznu je u cijelosti prihvatio i s njome se pomirio. Iako je isti tijekom izdržavanja kazne zatvora stegovno tretiran, a što ističe i žalitelj, valja imati u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o lakšem stegovnom prijestupu iz članka 145. stavka 2. točke 5. ZIKZ (boravak u prostoru u kojem se prema dnevnom rasporedu ne bi trebao nalaziti), zbog čega mu je i izrečena blaža stegovna mjera („ukor“), a što, samo po sebi, ukazuje na okolnost da se ne radi o osobito problematičnoj osobi, zbog čega mu je i u samom izvješću dana ocjena „zadovoljava“. Pritom ne treba zanemariti niti činjenicu da se u konkretnom slučaju ipak ne radi o zatvoreniku kod kojeg je procjena mogućnosti njegovog kriminalnog povrata dana kao visoko vjerojatna, već mu je dana jedna blaža, umjerenija i nešto manje riskantna procjena njegovog ponašanja na slobodi. Nadalje, iz izvješća Probacijskog ureda V. proizlazi da zatvorenik, po eventualno odobrenom uvjetnom otpustu, ima osiguran poslijepenalni prihvat i smještaj na adresi prebivališta u kući njegove izvanbračne supruge, gdje živi s njom i njihovo petero malodobne djece, koji ga u cijelosti podržavaju i spremni su mu pomoći u prilagodbi životu na slobodi, pri čemu se navodi kako se obitelj uzdržava od zajamčene minimalne naknade i dječjih doplataka, što znači da ipak imaju nekakva redovita mjesečna primanja.

Budući da je sve naprijed navedene okolnosti, a koje proizlaze iz izvješća kaznionice i probacijskog ureda, prvostupanjski sud pravilno utvrdio i u dovoljnoj mjeri i na pravilan način vrednovao, pritom cijeneći i činjenicu da se radi o zatvoreniku koji izdržava zadnju četvrtinu izrečene zatvorske kazne, a osobito okolnost da mu je istek kazne 4. travnja 2019. godine, dakle kraći od jedne četvrtine, ispravno je sud prvog stupnja zaključio da u konkretnom slučaju za postizanje svrhe kažnjavanja doista nije nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem preostalog dijela kazne, da je dosadašnja kazna kod zatvorenika polučila svoju svrhu te da je isti spreman prilagoditi se životu na slobodi, a u čemu će mu pomoći i predviđene mjere nadzora.

Slijedom navedenog, a kako žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja i nakon što je pobijano rješenje ispitano u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., na temelju članka 494. stavaka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 31. siječnja 2019. godine

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.