Kžzp-38/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžzp 38/09-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu tog suda mr. sc. Branku Brkiću, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagateljice I. V. iz Z., koju zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 2. lipnja 2009. broj Kzp-3/09, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 17. kolovoza 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Uvažava se žalba predlagateljice I. V. te se preinačuje rješenje suda prvog stupnja na način da se prihvaća zahtjev predlagateljice za suđenje u razumnom roku i nalaže Općinskom sudu u Zadru da u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od 6 (šest) mjeseci od dana dostave prijepisa ovog rješenja, donese prvostupanjsku odluku u kaznenom postupku broj K- 667/09.

II. Predlagateljici se na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku dosuđuje iznos 3.000,00 kuna (slovima: tritisuće kuna i nula lipa).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti ovim rješenjem dosuđen iznos na ime primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru pobijenim je rješenjem odbio kao neosnovan zahtjev predlagateljice I. V., koji podnesen putem punomoćnika I. Š. i B. V., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Z., na temelju članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07 i 113/08 – dalje u tekstu: ZS), za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Zahtjev se odnosi na kazneni postupak koji se pred Općinskim sudom u Zadru vodio pod brojem K-307/05 (sada se vodi pod brojem K-667/09), protiv optužene I. V., zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04 i 84/05 – dalje u tekstu: KZ), s time da se je u trenutku podnošenja zahtjeva postupak u povodu žalbe protiv presude vodio pred Županijskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Kž-103/09.

Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnijela predlagateljica putem spomenutih punomoćnika, zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom se predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se zahtjev predlagateljice usvoji i predlagateljici odredi primjerena naknada zbog dugotrajnosti postupka, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba predlagateljice je osnovana.

S pravom predlagateljica u svojoj žalbi ocjenjuje pogrešnim stanovište suda prvog stupnja, prema kojem se duljina trajanja kaznenog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem K-307/05 te pred Županijskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Kž-103/09, protiv predlagateljice kao optuženice, ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom njezinog prava na suđenje u razumnom roku. Ovo stoga jer ekonomičnost i efikasnost postupanja suda u tijeku postupka, suprotno stanovištu prvostupanjskog suda, u konkretnom kaznenom postupku nije bilo u dostatnoj mjeri poštivano.

Obrazlažući svoj zaključak o neosnovanosti predlagateljičinog zahtjeva, sud prvog stupnja ne nalazi da bi, bilo Općinski sudu u Zadru, bilo Županijski sudu u Zadru, uzrokovali odugovlačenje postupka. Upravo suprotno, sud prvog stupnja smatra da je trajanju postupka, koji se u vrijeme donošenja pobijanog rješenja vodi nešto više od četiri godine, uvelike doprinijela predlagateljica. Naime, ona u tijeku postupka nije pristupila na dvije glavne rasprave, pri čemu je na prvu bila uredno pozvana, a za drugu joj se, zbog navodne promjene adrese, nije mogao uručiti poziv. Pri tome se, s obzirom na to da je predlagateljica u daljnjem tijeku postupka sva sudska pismena primala na istoj adresi, zaključuje da nikada i nije promijenila adresu, već je njezin nedolazak i odbijanje primanja poziva bio samo pokušaj manipulacije.

No, iz utvrđenog stanja spisa predmeta, a što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio, proizlazi da je u tijeku pravno relevantnog razdoblja u trajanju četiri godine i 24 dana (početak 9. svibnja 2005. kada je podnesen optužni prijedlog, a kraj 2. lipnja 2009. kada je doneseno rješenje kojim je odlučeno o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku), već na samom početku došlo do zastoja u radu suda u trajanju dvije godine, četiri mjeseca i tri dana, koliko je proteklo od podnošenja optužnog prijedloga do prve glavne rasprave 12. rujna 2007., a koji se zastoj ne može pripisati krivnji predlagateljice.

Doduše, prva glavna rasprava u postupku određena je za 12. srpnja 2007., no, odgođena je nalogom suda od 15. lipnja 2007. za 12. rujna 2007., a iz stanja spisa nije vidljivo iz kojih je razloga došlo do preodgode glavne rasprave. Budući da predlagateljica, iako uredno pozvana, nije pristupila na glavnu raspravu određenu za 12. rujna 2007., ova je rasprava odgođena za 10. listopada 2007. Ovaj zastoj u radu, sud prvog stupnja opravdano je ocijenio kao predlagateljičin doprinos trajanju postupka. No, s obzirom na činjenicu da je na glavnu raspravu 10. listopada 2007. pristupila te je rasprava održana, krivnjom predlagateljice došlo je do zastoja u trajanju kraćem od jednog mjeseca, točnije 28 dana.

Na glavnoj raspravi 10. listopada 2007. određeno je provođenje kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja. No, nalog za vještačenje datira tek s 5. lipnja 2008., dok je nalaz i mišljenje vještaka liječnika u spis predmeta dostavljen 31. srpnja 2008., a prometnog vještaka 19. kolovoza. 2008. Prema tome, u postupku je od odluke suda da se provede kombinirano prometno-medicinsko do njegovog nalaganje proteklo sedam mjeseci i 26 dana, u kojem vremenu je došlo do potpune neaktivnost suda, koja se također ne može pripisati krivnji predlagateljice.

Daljnji kraći zastoj zamjećuje se i kod određivanja prve glavne rasprave nakon provedenog vještačenja, koja je određena dva i pol mjeseca od kada je primljen nalaz i mišljenje prometnog vještaka, s time da je između dvije glavne rasprave u postupku proteklo više od jedne godine. Na glavnu raspravu određenu za 4. studenoga 2008. nije pristupila predlagateljica jer joj se nije mogao uručiti poziv za glavnu raspravu (po navodima branitelja, zbog promjene adrese o čemu nije obavijestila sud). Stoga je ta glavna rasprava odgođena za 17. prosinca 2008. te je izvanraspravno ispitan prometni vještak.

Prema tome, a što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, i ovakvo ponašanje predlagateljice u postupku u odnosu na koji je zatražila zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, ocjenjuje se kao njezin doprinos trajanju postupka. No, i u ovoj situaciji riječ je o razdoblju jedan mjesec i 13 dana. Na glavnoj raspravi održanoj 17. prosinca 2008. donesena je osuđujuća presuda (tri godine, sedam mjeseci i osam dana od podnošenja optužnog prijedloga), koja je otpremljena strankama u roku mjesec dana od donošenja, a u daljnjih nešto više od mjesec dana spis predmeta je dostavljen Županijskom sudu u Zadru na nadležno odlučivanje u povodu žalbe.

Županijski sudu u Zadru je promptno, u roku nešto kraćem od dva mjeseca, donio rješenje kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje, slijedom čega je pravilno utvrđeno da u radu tog suda nije bilo odugovlačenja.

Iz navedenog se zaključuje da je u predmetnom postupku, koji još uvijek nije pravomoćno okončan jer je osuđujuća presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, u tijeku pravno relevantnog razdoblja u trajanju četiri godine i 24 dana, došlo do nedopustive neaktivnosti suda koja se ne može pripisati krivnji predlagateljice u ukupnom trajanju tri godine i dva mjeseca, a što predstavlja tri četvrtine ukupnog pravno relevantnog razdoblja. Stoga, unatoč činjenici da je duljini trajanja pravno relevantnog razdoblja doprinijela i predlagateljica nedolaženjem na dvije glavne rasprave (zastoj u ukupnom trajanju dva mjeseca i 11 dana), opisano postupanje Općinskog suda u Zadru u postupku koji se sada vodi protiv predlagateljice kao optuženice pod poslovnim brojem K-667/09, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, a suprotno stanovištu suda prvog stupnja, predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku. Naime, činjenica da je u tijeku pravno relevantnog razdoblja četiri godine i 24 dana predmetni kazneni postupak u potpunom zastoju kojem nije doprinijela predlagateljica bio čak tri godine i dva mjeseca, pri čemu su u tijeku dokaznog postupka ispitani optuženica, jedan svjedok i prometni vještak, provedeno je kombinirano prometno- medicinsko vještače te je donesena presuda koja je ukinuta, iz čega je vidljivo da se u konkretnoj situaciji ne radi o naročito složenom postupku, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja, već i sama za sebe, predstavlja povredu prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku. Pri tome osobito valja imati na umu da je sudu za donošenje presude bilo dostatno tri rasprave, a vještačenja su trajala približno dva mjeseca.

Stoga postupanje nadležnih sudova, i to prvenstveno Općinskog suda u Zadru, u kaznenom postupku u odnosu na koji predlagateljica traži zaštitu, nije u dostatnoj mjeri u suglasju s načelima ekonomičnosti, efikasnosti te koncentracije glavne rasprave. Zbog toga je u kaznenom postupku protiv predlagateljice I. V. došlo do povrede njezinog prava na suđenje u razumnom roku, zbog čega je valjalo žalbu predlagateljice prihvatiti i pobijano rješenje preinačiti na način kako je to učinjeno pod točkama I. i II. izreke ovog rješenja.

Odlučujući o roku koji će dodijeliti Općinskom sudu u Zadru za donošenje prvostupanjske odluke u kaznenom postupku, ovaj je sud imao na umu duljinu pravno relevantnog razdoblja, stadij u kojem se kazneni postupak nalazi kao i pretpostavljene radnje koje će se još poduzeti (glavna rasprava i dokazni postupak zbog ukinute prvostupanjske presude moraju početi iznova). Stoga je ocijenjeno da je rok šest mjeseci u potpunosti primjeren za donošenje prvostupanjske odluke o krivnji predlagateljice I. V..

Određujući visinu naknade primjerene povredi prava koju predlagateljica trpi, Vrhovni sud Republike Hrvatske imao je na umu duljinu pravno relevantnog razdoblja u tijeku kojeg je donesena jedna prvostupanjska presuda o krivnji predlagateljice i jedno ukidno rješenje, prirodu i složenost postupka, značaj pravnog dobra koji se kaznenim postupkom štiti, kako za predlagateljicu, tako i za društvo u cjelini te po sudu prvog stupnja utvrđeno postojanje doprinosa predlagateljice, no, suprotno stanovištu suda prvog stupnja, doprinosa koji nije značajno uzrokovao odugovlačenje postupka. Stoga je, uvažavajući navedene okolnosti, kao i trenutne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, ocjenjeno da naknada primjerena povredi prava na suđenje u razumnom roku koju predlagateljica trpi iznosi 3.000,00 kuna.

Budući da iz svega navedenog proizlazi da je pravo predlagateljice I. V. na suđenje u razumnom roku u kaznenom postupku Općinskog suda u Zadru koji se sada vodi pod brojem K-667/09 (ranije broj K-307/05) povrijeđeno, to je valjalo uvažiti njezinu žalbu i na temelju članka 28. stavak 3. ZS-a riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. kolovoza 2009.

Zapisničar:

Sudac:

Martina Slunjski, v.r.

mr. sc. Branko Brkić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba (članak 28. stavak 3. ZS-a).