Gž R-1882/2021-2 · Županijski sud u Rijeci



Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1882/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, sutkinja Milena Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužitelja GS, [adresa], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-774/2018-28 od 8. studenog 2021., 21. srpnja 2025.,

r i j e š i o j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-774/2018-28 od 8. studenog 2021.i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću iznos od 2.678,37 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano u izreci, od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.187,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik, pozivom na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi tvrdi da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st.2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer su u presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su nejasni i proturječni. Navodi da je osporavao tvrdnju tužitelja da je ostvario prekovremene sate, s obzirom na činjenicu da je radio u turnusu pa blagdani i neradni dani koji su padali od ponedjeljka do petka predstavljaju redovan rad, pri čemu se tužitelju plaća uvećavala za rad u turnusu. Tvrdi da je zaključak suda o tome da je tužitelju isplaćivana umanjena plaća suprotan nalazu i mišljenju vještakinje, a koji nalaz je sud okarakterizirao kao jasan, potpun i neproturječan pa da je nejasno iz kojih razloga je odluka suprotna nalazu.

3.1. Naglašava da su nepravilno primijenjene odredbe čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. („Narodne novine“ br.104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16 -dalje KU/13 ) , odnosno čl.38. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017. („Narodne novine“ broj 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, -dalje KU/17) te odredbe Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“ broj 68/13, 30/14, 115/16, 39/19 i 98/19-dalje ZCS), pri čemu se u presudi samo citiraju pojedine odredbe i mišljenja Zajedničke komisije , bez izvođenja zaključaka u odnosu na konkretan predmet spora. Navodi da se uredno vodi evidencija o korištenju radnog vremena u kojoj su evidentirani svi ostvareni sati rada po svim osnovama, te ukazuje na sadržaj čl. 35. st. 2. i st. 5. KU/13 kojim je propisano pravo na osnovnu plaću te dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada, na način da je poslodavac dužan isplatiti plaću za sve sate do mjesečnog fonda sati , a ukoliko je odrađen veći broj sati, tada se oni isplaćuju kroz institut prekovremenih sati.

3.2. Osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku, uz obrazloženje da troškovi nisu dosuđeni u skladu s čl. 155. 1. ZPP-a, jer da nije bilo osnove za priznavanje nagrade odvjetnika za pristup na ročište za objavu presude, budući da se presuda objavljuje putem e-oglasne ploče sudova.

3.3. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i obvezati tužitelja na nadoknadu troškova žalbenog postupka, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. S osnovom tuženik ukazuje da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st.2. točka 11. ZPP-a jer su razlozi presude proturječni zbog čega presudu nije moguće ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je zaposlen kao carinski službenik - carinik III. vrste u Ministarstvu financija, Carinska uprava, za isplatu iznosa od 2.678,37 kn bruto po osnovi razlike u plaći za razdoblje od travnja 2014. do travnja 2018., za prekovremene sate odrađene u neradne dane, državne blagdane i praznike, koji zahtjev se temelji na tvrdnji da je tuženik pogrešno obračunavao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati koje je tužitelj odradio.

7. Naime, prema tvrdnji tužitelja, u mjesečni fond sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji pada u tjednu od ponedjeljka do petka.

8. U provedenom postupku je utvrđeno da je rad tužitelja bio organiziran u turnusu, u ciklusima 12-24-12-48 naizmjenično te da je tuženik vodio evidenciju o radu tužitelja koja je bila osnova za provođenje financijskog vještačenja. Iz nalaza vještakinje utvrđuje da je tuženik pravilno obračunavao uvećanje vrijednosti prekovremenih sati od 50% za prekovremeni rad, pri čemu je nalaz izrađen na način da su prilikom obračuna prekovremenih sati uzeti u obzir svi sati rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bez obzira na činjenicu jesu li odrađeni u dane blagdana, odnosno neradnih dana. Sud prvog stupnja je ocijenio stručnim i objektivnim nalaz vještaka, te je na temelju nalaza utvrdio da tužitelju pripada pravo na isplatu razlike na ime neisplaćene plaće za narečeno razdoblje u iznosu od 2.678,37 kn bruto, iako bi prema nalazu proizlazilo da je tužitelju isplaćeno u utuženom razdoblju više sati i to u iznosu od 202,65 kuna.

9. Prema stajalištu suda prvog stupnja, u redovni mjesečni fond radnih sati se ne računaju sati koji su odrađeni na blagdan koji je padao od ponedjeljka do petka, pa kako su u nalazu neplaćeni sati rada u dane blagdana posebno evidentirani, zbrajanjem pojedinačnih iznosa zaključuje da zbroj neplaćenih sati daje iznos od 2.676,37 kn te kako je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu zatražio isplatu iznosa od 2.678,37 kn, takav zahtjev ocjenjuje osnovanim te obvezuje tuženika na isplatu. Pritom se sud prvog stupnja pozvao na sudsku praksu Vrhovnog suda RH te Tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: Zajednička komisija) broj 8/44 od 29. travnja 2013.

10. U nazočnom slučaju je pitanje radnog vremena carinskih službenika normirano čl. 87. st. 2. Zakona o carinskoj službi, prema kojoj odredbi se tjedno radno vrijeme carinskog službenika u pravilu raspoređuje na pet radnih dana i traje 40 sati. Prema čl. 89. st. 4. istog zakona radom u turnusu smatra se rad carinskih službenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji carinski službenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Ako je rad carinskih službenika organiziran u smjenama ili turnusu, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (čl. 89. st. 6. istog zakona).

11. Prema odredbi čl. 44. KU/13, odnosno čl. 38. KU/17, osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada, i to za prekovremeni rad 50%. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (stavak 10.). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam sati (stavak 12.). Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno (stavak 11.).

12. Za ishod ovog postupka je ključno utvrđenje je li tužitelju obračunat i isplaćen prekovremeni rad na način da su uzeti u obzir svi sati rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati , pri čemu bi iz nalaza proizlazilo da je tuženik isplatio sve prekovremene sate tužitelju, dok sud prvog stupnja nalaz prihvaća djelomično, uzimajući u obzir samo dio obračunatih sati u određenim mjesecima, zbog čega prihvaća tužbeni zahtjev ne navodeći za takvu ocjenu uvjerljive razloge.

13. Treba navesti da tumačenja Zajedničke komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, pa je sud , u primjeni 44. st. 12. KU/13, odnosno čl. 38.st. 12. KU/17, vezan tumačenjima Zajedničke komisije, pri čemu nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja.

14. Odredbu čl. 44. st. 12. KU/13, odnosno čl. 38. st. 10. KU/17, Komisija je nekoliko je puta tumačila pa je tako donijela Tumačenje broj 4/44 od 11. siječnja 2013. prema kojemu je mjesečni fond radnih sati za sve radnike isti te se dobije na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa osam, bez obzira u kojem sustavu rade. Prema Tumačenju broj 8/44 od 29. travnja 2013. službenik koji radi u smjenama nema pravo na naknadu plaće za blagdan i zakonom predviđene neradne dane koji padaju na dane ponedjeljak - petak, ako prema rasporedu radnog vremena u te dane nije trebao raditi. Službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane ponedjeljak - petak, ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 44. st. 10., 11. i 12. Kolektivnog ugovora, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema tumačenju broj 24/44 od 22. siječnja 2014. službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. KU/13 nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik i namještenik radio na blagdan ima pravo na uvećanu plaću za 150%. Ako je navedeni službenik i namještenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond sati, koji čine redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. KU/13 i sati plaćenog blagdana na koje imaju pravo službenici i namještenici koji rade od ponedjeljka do petka, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario.

15. Treba reći da je o tom pitanju rješavao Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je u više predmeta ( primjerice rješenjem broj Revd-3662/2021-3 od 13. travnja 2022.) dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja: "Smatra li se prekovremenim radom, rad službenika koji radi u turnusu, odnosno u smjenama i ostvari broj radnih sati koji su duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, neovisno o tome je li službenik radio u radne dane ili neradne dane odnosno blagdanom?“

16. U tim predmetima se kao sporno pojavilo tumačenje odredbe čl. 44.st. 10. KU/13, odnosno čl. 38.st. 10. KU/17. Povodom izjavljene revizije, Vrhovni sud RH je izrazio stajalište da se, imajući u vidu Tumačenja Zajedničke komisije broj 8/44, 24/44 i 2/35, sati odrađeni na blagdan ili neradni dan evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu, a ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan, ti sati se uvećavaju prema čl.44. st.10. KU/13 i čl.38. st.10. KU/17. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati koji je jednak za sve radnike, tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad.

17. Kako sud prvog stupnja nije raspravio pitanje prava tužitelja na naknadu za prekovremeni rad primjenom propisa te obvezujućih tumačenja mjerodavnih odredbi kolektivnih ugovora koje u nazočnom slučaju treba primijeniti, bilo je nužno presudu suda prvog stupnja ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, primjenom čl. 369.st. 1. ZPP-a. Nakon što raspravi sporna pitanja u skladu s iznesenim uputama, sud prvog stupnja će donijeti novu odluku o zahtjevu, s tim što će odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 21. srpnja 2025.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan