Legislator Case Law & Legislation
Revr-742/2014-3 AI generated

Revr-742/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revr-742/2014-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelj) J. V. iz V. V., kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G., odvjetnici u Z., protiv tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) Republika Hrvatska, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr - 1471/13-3 od 21. siječnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 6727/10-59 od 17. lipnja 2013., u sjednici održanoj 17. svibnja 2017.,

Legislator headnote

AI generated

Revr-742/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 742/14-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelj) J. V. iz V. V., kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G., odvjetnici u Z., protiv tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) Republika Hrvatska, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr - 1471/13-3 od 21. siječnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 6727/10-59 od 17. lipnja 2013., u sjednici održanoj 17. svibnja 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju 443.602,43 kune s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (izreka pod t. I. drugostupanjske presude). Odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelju po sili zakona prestao radni odnos 15. listopada 2001., te u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu preko iznosa od 508.927,10 kuna do 1.068.990,24 kune (za iznos od 560.003,14 kuna) s pripadajućom zateznom kamatom (izreka pod t. II. drugostupanjske presude). Uvažavanjem žalbe tužitelja preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 65.324,67 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na način da je i u ovom dijelu prihvaćen zahtjev tužitelja (izreka pod t. III. drugostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju 976,56 kuna (izreka pod t. IV. drugostupanjske presude).

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja (t. II. izreke) reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji.

Tuženik je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14

– dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu po osnovu naknade plaće za razdoblje od 15. siječnja 1993. do 15. svibnja 2007, te protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelju po sili zakona prestao radni odnos 15. listopada 2001.

Pobijanom presudom djelomično je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu plaće u razdoblju do 15. listopada 2001, a od tog datuma odbijen zahtjev tužitelja za naknadu plaće za razdoblje do 15. svibnja 2007, te prihvaćen protutužbeni zahtjev za utvrđenje na činjeničnom stanju:

- da su pravomoćnom presudom poništene presude Stegovnog suda Policijske uprave Split br. DS-I-9/92 od 26. prosinca 1992. i presuda Stegovnog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske br. DS-II-209/92 od 1. prosinca 1992., a time i rješenje Policijske uprave Split br. 511-12-09/1-3936/92 od 16. prosinca 1992., pa je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske dužno vratiti tužitelja u radni odnos i na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja pobijanih odluka,

- da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Ivanić-Gradu br. K – 109/99, koja je postala pravomoćna 15. listopada 2001., proglašen krivim za počinjena kaznena djela prevare iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona i izrečena mu jedinstvena kazna zatvora od šest mjeseci, uvjetno na rok od dvije godine,

- da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko- dalmatinske od 11. svibnja 2010. utvrđeno da je tužitelju po sili zakona prestala državna služba s danom15. listopada 2001.

U prethodno navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja na naknadu plaće za razdoblje od 15. listopada 2001. do 15. svibnja 2007., te kada je prihvatio protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelju po sili zakona prestao radni odnos 15. listopada 2001.

Naime, odredbom čl. 124. t. 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/00, 41/08, 76/09 i 34/11 – u daljnjem tekstu: ZP) izrijekom je propisano da policijskom službeniku služba prestaje po sili zakona u okolnostima kada je osuđen za kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, osim za kaznena djela iz glave XX. Kaznenog zakona Republike Hrvatske koja se odnose na sigurnost prometa – danom pravomoćnosti presude. U konkretnom slučaju presuda kojom je tužitelj osuđen za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti postala je pravomoćna 15. listopada 2001., pa je s tim danom, a kako to pravilno cijeni nižestupanjski sud, tužitelju shodno odredbi čl. 124. t. 3. ZP-a prestala služba po sili zakona. U tom smislu rješenje koje je Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko-dalmatinska donijela 11. svibnja 2010. ima samo deklaratorni karakter. Tuženik je u obvezi naknaditi plaću tužitelju nakon poništenja odluke o prestanku radnog odnosa za vrijeme dok nije radio, ali ne i za razdoblje nakon što je tužitelju služba prestala prema drugom osnovu - po sili zakona.

Obzirom na revizijske navode tužitelja da je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr – 180/06 donesena 12. rujna 2006., zbog čega se prema shvaćanju tužitelja u ovom postupku ne može utvrđivati da mu je radni odnos prestao šest godina prije nego je ta presuda donesena, valja odgovoriti da je navedenom presudom preinačena drugostupanjska presuda tako da je odbijena žalba tužene i potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj br. P – 125/96 od 24. listopada 1996., pa se pravomoćnost te presude ne odnosi na činjenice koje su nastale nakon 24. listopada 1996. Naime, moment na kojeg se pravomoćnost odnosi je moment zaključenja glavne rasprave.

Obzirom na revizijske navode tužitelja koji se odnose na prihvaćeni protutužbeni zahtjev na utvrđenje, valja reći da se (prema pravnom shvaćanju ovog suda iznesenom u odlukama Gzz – 65/82 od 1. lipnja 1982, Revr – 581/03 od 27. svibnja 2004. i dalje) postojanje pravnog interesa u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a može provjeravati samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 17. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.