Rev-x-17/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 17/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. L. iz Z., koga zastupa punomoćnik M. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. – I. n. d.d. Z., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva Ž. V.-D. & p. u Z., radi isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gžx-161/11-2 od 12. listopada 2011. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom posl. br. P-53/2011 od 10. lipnja 2011., u sjednici održanoj 18. travnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gžx-161/11-2 od 12. listopada 2011. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom posl. br. P-53/2011 od 10. lipnja 2011. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 30.677,51 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, kao i u odluci o parničnim troškovima.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gžx-161/11-2 od 12. listopada 2011. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 400,00 kn sa zateznim kamatama, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju 400,00 kn sa zateznim kamatama od 7. kolovoza 1991. do isplate te iznos od 20.983,67 EUR- a sa kamatom od 10. svibnja 2007. do isplate po stopi koju Z. b. plaća na devizne štedne uloge oročene preko godinu dana, a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Z. b. na dan isplate te da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 189.589,90 kn, - u toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 30.677,51 EUR-a sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2007. do isplate.

Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati 20.983,67 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 65.216,84 kn, - u toč. III. izreke preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu 400,00 kn sa zateznim kamatama na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija, - u toč. IV. izreke preinačuje se prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke kojim je odlučeno o zateznoj kamati na glavnicu od 20.983,67 EUR-a te za iznos od 124.373,06 kn parničnog troška tako da se nalaže tuženiku da tužitelju na glavnicu od 20.983,67 EUR-a plati zateznu kamatu za vremensko razdoblje od 10. svibnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi koju Z. b. d.d. plaća na devizne štedne uloge u eurima po viđenju u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju navedene banke na dan isplate, a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a odbijen je dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 124.373,06 kn, - u toč. V. izreke odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 3.843,75 kn kao neosnovan. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev, pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz dosudu tužitelju naknade parničnih troškova.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Predmet spora u sadašnjem stadiju postupka je tužbeni zahtjev za isplatu 400,00 kn sa zateznim kamatama, koju tužitelj temelji na tvrdnji da mu je tuženik odobrio stambeni zajam u iznosu od 400.000,00 tadašnjih dinara radi kupnje kuće od J. M., da tuženik J. M. nije taj iznos isplatio, a tužitelj je tuženiku odobreni zajam isplatio, - te za isplatu 30.677,54 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti koju tužitelj temelji na tvrdnji da je J. M. raskinuo kupoprodajni ugovor što su ga njih dvojica sklopili, pa da je tužitelj radi rješavanja svoga stambenog pitanja sklopio ugovor o kupnji stana kojeg je platio putem kredita odobrenog od strane Z. b., kojeg je otplatio, zbog čega trpi štetu.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su stranke 6. kolovoza 1991. sklopile ugovor o stambenom zajmu kojim se tuženik obvezao tužitelju dati zajam u iznosu od 400.000,00 tadašnjih dinara za kupnju kuće te da će navedeni iznos tuženik izravno isplatiti na račun prodavatelja kuće J. M. na tekući račun P. b. S., Podružnica u D., dok se tužitelj obvezao navedeni iznos tuženiku u određenom roku vratiti,

- da je tuženik izdao nalog (virman) 7. kolovoza 1991. da se navedeni iznos doznači na račun J. M. kod P. b. S., O. b. D.,

- da iz ovjerene potvrde Službe za … Republike Srpske od 25. listopada 1996. proizlazi da na žiro račun prodavatelja J. M. kod P. b. S., O. b. D. nije stigla virmanska uplata od 7. kolovoza 1991. u iznosu od 400.000,00 tadašnjih dinara upućena od strane tuženika,

- da je tužitelj navedeni iznos (sada 400,00 kn) tuženiku otplatio u cijelosti,

- da je tužitelj s obzirom da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u svrhu rješenja njegovog stambenog pitanja, sklopio 26. studenog 1992. sa Z. b. ugovor o kreditu temeljem kojeg mu je odobren kredit u iznosu od 58.534,00 DEM (30.677,51 EUR),

- da je tužitelj u vezi toga ugovora o kreditu platio i kamatu u iznosu od 20.983,67 EUR-a,

- da je istim kreditom tuženik kupio stan površine 38,20 m[2] .

Tužitelj smatra da je pretrpio štetu stoga što tuženik nije J. M. isplatio 400.000,00 tadašnjih dinara prema ugovoru o stambenom zajmu što su ga sklopile stranke, pa da je radi rješenja svoga stambenog pitanja bio primoran od Z. b. d.d. Z. pribaviti stambeni kredit u visini preračunato 30.677,51 EUR-a u vezi čega je platio kamatu preračunato od 20.983,67 EUR-a.

Nalazeći da tužitelj ne trpi štetu u iznosu od 30.677,51 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti nižestupanjski sudovi su odbili taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

U smislu odredbe čl. 262. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje tekstu: ZOO) kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni sa njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio.

Prema odredbi čl. 266. st .1. ZOO vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

Tuženik u predmetnom slučaju nije prema tužitelju ispunio svoju ugovornu obvezu iz sklopljenog ugovora o stambenom zajmu, jer J. M. nije isplatio 400.000,00 tadašnjih dinara na ime dijela kupoprodajne cijene za kuću koju je tužitelj kupio od J. M., a J. M. je zbog toga raskinuo kupoprodajni ugovor o prodaji te kuće.

Da bi riješio stambeno pitanje na drugi način, tužitelj je kupio stan površine 38,20 m[2] u vezi čega je kod Z. b. d.d. Z. podigao kredit u vezi kojeg je na ime glavnice isplatio 30.677,51 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti te platio kamate u protuvrijednosti od 20.983,67 EUR-a. U slučaju da je tuženik isplatio J. M. 400.000,00 tadašnjih dinara te da je tužitelj J. M. isplatio na ime dijela cijene daljnjih 80.000,00 tadašnjih dinara tužitelj bi stekao vlasništvo stambenog objekta za cijenu od 480.000,00 tadašnjih dinara. Kako se to nije ostvarilo zbog neispunjenja tuženikove obveze iz ugovora o zajmu sklopljenog sa tužiteljem tužitelj je kupio stan putem bankovnog stambenog kredita, te je postao vlasnik kupljenog stana.

Iznos glavnice što ga je tužitelj ostvario od Z. b. putem kredita radi kupnje stana ne predstavlja smanjenje tužiteljeve imovine, jer je njime tužitelj stekao imovinu u obliku stana, pa mu tuženik nije dužan taj iznos vratiti, a tužitelju je na teret tuženika dosuđen iznos bankovnih kamata na taj kredit.

Tužitelj nije obrazložio u čemu nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 30.677,51 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, kao i u odluci o parničnim troškovima (čl. 393. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11 – dalje u tekstu: ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

Tužitelj je tužbeni zahtjev za isplatu 400,00 kn temeljio na drugoj činjeničnoj i pravnoj osnovi u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu 30.677,51 EUR-a.

Stoga revizija u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 400,00 kn sa zateznim kamatama nije dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji nije istaknuto pravno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, pa revizija u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 400,00 kn sa zateznim kamatama nije dopuštena niti prema toj zakonskoj odredbi, pa je reviziju u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. b. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 18. travnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.